Biograd, grad i luka u srednjoj Dalmaciji, nalazi se 28 km južno od Zadra. Smješten je na malom poluotoku i kopnu.
Na njegovoj sjevernoj strani je uvala Bošana – najveća gradska šljunčana plaža sa raznim zabavnim, sportskim i ugostiteljskim sadržajima, a na južnoj Soline – velika pješćana plaža okružena borovom šumom. Ispred grada su otoci Planac i Sv. Katarina.
Biograd je lokalni trgovački i prometni centar, s dobrim vezama prema svojem zaleđu, okolnim obalnim naseljima i gradićima i otokom Pašmanom. Kroz grad prolazi magistralna jadranska cesta, a nekih 15 km sjeverno je čvor Benkovac na autocesti Zagreb – Split.
Biograd je centar rivijere koja obuhvaća Sv. Petar na Moru, Turanj, Sveti Filip i Jakov, Biograd, Pakoštane i Drage, kao i više naselja na otoku Pašmanu: Tkon, Kraj, Pašman, Barotul, Mrljane, Neviđane, Dobropoljana, Banj i Ždrelac, i Vrgadu na istoimenom otoku.
Biograd na Moru je hrvatski kraljevski grad koji se prvi put spominje sredinom X. st., dok je u XI. st. bio sjedište hrvatskih kraljeva i biskupa.
Najveći procvat doživio je kao prijestolnica srednjovjekovnih hrvatskih vladara, a 1102. god. u njemu je okrunjen i hrvatsko-ugarski kralj Koloman. Brojni materijalni dokazi burne i bogate povijesti biogradskog prostora pohranjeni su u nadasve zanimljivom Zavičajnom muzeju.
Biograd je relativno mali grad, ali apsolutno bogat poviješću: Župna crkva Sv. Stošije (1761.), ranoromanička crkva Sv. Ante (XIII. st.), crkva Sv. Roka (XVI.st.). Od drevnih biogradskih zdanja samo je bazilika Sv. Ivana (XI. st. ) preživjela mletačko rušenje Biograda u 1125. god., ali zato na obližnjem Pašmanu još stoji 800 godina star benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana (1128) i franjevački samostan Sv. Dujma iz XVI. st.